Metropola…
Nesto pre pet sati…
Cekao je… Izasla je iz zgrade I ugledala osmeh I oci…
Sve je prestalo da postoji, sve sem njega.
Ni jedan problem nije bio toliko tezak niti vazan kao njegove tople reci pune nade…
Dobila je devet belih cvetova I kisu I tri reci …
Dobila je I baru, preskocila je prstima… Poljubio joj je ruku I dlan…poljubio usne.
Vratio joj snagu I energiju koju su joj oduzeli tog dana.
U tom trenutku na samoj granici straha I savrsenstva osetila je kolika je njegova ljubav prema njoj…
Niko joj nikada nije nacrtao kisu zato sto bas tog dana nije padala… On jeste.
I zato je poseban!
Ljubav je to još kada je obostrana ,topla ,čista koja prožme uhhhh šta reći 🙂